Ispratili smo i četvrtu po redu “Povorku ponosa” u našem glavnom gradu – samo četiri dana prije velikog muslimanskog mubarek-dana Kurban-bajrama. Događaj je danima najavljivan, s publicitetom koji teško da može imati konkurenciju. Na svim javnim sarajevskim emiterima, listovima i časopisima dobivao je udarne termine, a mnoge javne ličnosti su se natjecale u izražavanju podrške “Povorci ponosa”. Angažiran je velik broj policajaca kako bi “Povorka” mogla mirno marširati ulicama Sarajeva te promovirati svoje vrijednosti i svoju orijentaciju. Događaj se prenosio uživo, a organizatori su postali glavni likovi predstave. Stvarana je atmosfera slavlja i od svih se očekivala podrška i veličanje “aktera”.
O čemu se, zapravo, radi? Čemu to treba da se divimo i šta da slavimo? Koju to vrijednost društvenoj zajednici nudi “Povorka ponosa”, kakvom boljitku pridonosi? Koja “vrata dobra” otvara svojim nastupima i odakle joj tolika medijska podrška? Zašto nam se tako agresivno nameće i zašto se ta pojava kritički ne valorizira? Zašto se ne sagledavaju posljedice tog trenda?

Umni ljudi naše društvene zajednice: vjerski učenjaci, intelektualci, stručnjaci iz antropologije, psihologije, sociologije i drugih nauka trebali bi izučiti i ispitati bit onoga što nam se promovira i nameće kao ne samo nesporna, već i vrhunska vrijednost savremene civilizacije. Da li je, doista, posrijedi “borba za ljudska prava”, ili se radi o nečemu drugom?

Primjer nametanja homoseksualnosti silom imali smo na Svjetskom prvenstvu u Kataru (od 20. novembra do 18. decembra) 2022. godine, kada su zapadne zemlje: Engleska, Njemačka, Amerika, Belgija, Švicarska, Nizozemska, Danska i dr. izvršile ogroman politički i medijski pritisak na Državu Katar da povuče svoje protivljenje pružanju podrške homoseksualcima na sportskim igralištima. Njemačka ministrica unutrašnjih poslova ispod sakoa je prokrijumčarila vezicu podrške i unutar stadiona je otkrila pred kamerama; belgijska ministrica (alžirskog porijekla) vanjskih poslova također je stavila na ruku takvu vezicu i javno izrazila svoju podršku… Sva ta silna borba odvijala se u blizini Palestine, u kojoj su sva “ljudska prava” potučena do nogu i u kojoj su agresivnost i nasilje davno prešli svaku mjeru! Savremena civilizacija nije pokazala i ne pokazuje spremnost da brani “ta ljudska prava”.

Stvar, dakle, s promoviranjem i nametanjem homoseksualizma nije tako jednostavna i bezopasna. Jedan saudijski istraživač (Abdullah el-Burejdi) početkom ove godine objavio je istraživanje o fenomenu širenja homoseksualizma, naslovivši ga: “Imperijalizam homoseksualizma”. Prema njegovim rezultatima, taj pokret se, pored ostalog, karakterizira agresivnim nametanjem (imperijalnošću) i buntovnošću. Buntovnošću protiv svega što su ljudi naslijedili iz ranijih vremena i što je uobičajeno, što znači da su na udaru sve vjerske vrijednosti. Kada i sami postanu nešto uobičajeno, kaže on, bunit će se i zahtijevati novo područje za osvajanje, navodeći primjer francuskog filozofa Michela Foucaulta, velikog pobornika homoseksualizma, koji je branio pravo na seks s djecom, ako bi ona pristala na to, i pozivao na legalizaciju tog čina!
Ovom pitanju, dakle, treba pristupiti ozbiljno i prepustiti ga struci. Struci koja nije u službi politike ili velikih korporacija. Očekujemo snažan glas struke.