Naučnici nam sve češće i sve glasnije govore o tome da je na planeti Zemlji započela nova epoha. Naime, tvrdi se da je Zemlja prije 11.700 godina ušla u fazu holocena, koju su karakterizirali stabilni klimatski uvjeti, te da je ta faza završena. Sada se, po njima, nalazimo u novoj fazi, novom geološkom vremenskom intervalu kojeg su naučnici nazvali antropocenom (dobom čovjeka), i koja se karakterizira čovjekovim utjecanjem na klimatske prilike. Iako još nisu odredili referentnu tačku koja jednu epohu odvaja od druge, pedesete godine prošloga vijeka, po njima, predstavljaju početak novog doba, odnosno novog klimatskog stanja na Zemlji – kada je čovjek, uz brzu industrijalizaciju, započeo i s testiranjem nuklearnog oružja čija je eksplozija u Zemljinu stratosferu ubacila radioaktivne čestice koje su se potom spustile i slegle na Zemlju postavši dijelom njenog geološkog sloja, s trajnim utjecajem, čime je upao u uspostavljeni sistem i umiješao se u njegovo funkcioniranje.

Ako je to tako, čovječanstvo, bez sumnje, ulazi u jednu vrlo osjetljivu etapu u kojoj će neposredno utjecati i na klimatske prilike. Imajući u vidu čovjekovu nesavršenost i hirovitost, te sklonost destrukciji i nasilju, realno je očekivati sve veće negativne utjecaje na klimu, permanentno pogoršavanje uvjeta i sve žešće reakcije svijeta prirode. Kur’an je eksplicitno naglasio da će se, pogrešnim čovjekovim djelovanjem, pojaviti metež i na kopnu i na moru (Er-Rum, 41) i da će se ljudi suočiti s ružnim posljedicama toga.

U vjerskoj tradiciji govori se o tome da će se pred kraj zemaljskog vremena, u vremenu izražene moralne posrnulosti i duhovne otuđenosti te umnoženog i usložnjenog čovjekovog postupanja nasuprot Božijih naloga, na Zemlji događati zbivanja koja će se snažno odražavati na živote ljudi. U hadisima se navodi da će se u tom vremenu desiti tri velika ulegnuća tla: jedno na istoku, jedno na zapadu i jedno na Arabijskom poluotoku, koja će, pretpostavljamo, progutati sve što se bude nalazilo na tim dijelovima. Iza toga će se, kazuju predanja, pojaviti neka vatra u Jemenu, u adenskoj kotlini, u Hadramevtu ili u tamošnjem moru, koja će ljude tjerati prema sjeveru, gdje će doći do velike koncentracije stanovništva. „Tamo ćete biti okupljeni!“, rekao je Poslanik, a.s., pokazujući rukom prema Šamu. Vatra se spominje i kao prvi očiti predznak smaka svijeta – navodi se da će se pojaviti na Istoku i da će ljude tjerati prema Zapadu!

Proizlazi da će mnoga područja pogorjeti i postati neuslovna za život ili barem biti u oskudici s hranom i vodom; i da će život biti mučan. Vjerodostojne predaje govore i da će se dokinuti neke prirodne zakonitosti. Poslanik, a.s., rekao je: „Nije suša kad vam ne pada kiša, nego je suša kad vam kiša pada i pada, a iz zemlje ništa ne niče.“ (Muslim)

Ušli smo, dakle, u antropocen, u doba čovjeka. U tom dobu, s obzirom na čovjekove karakteristike, života neće biti bez zebnje i straha, bez tiranije i nasilja, a to za sobom povlači neizvjesnost i mnoge poremećenosti. Ali, i u tom dobu, kao i u svakom drugom, postoje zaštićene zone, zone svježine i blagosti, utjehe, nade i spokoja. To su zone ispunjene vjerom i nadom, blizinom Boga i blagotvornošću Njegove riječi.

I u ovom svesku Glasnika donosimo nešto od toga, uz nadu da ovogodišnje vreline i vatre nisu tek najava one, najavljene Vatre.