Tek smo prije nekoliko dana izišli iz ramazana, tako da se on još uvijek snažno manifestira u nama i oko nas. Dugo nismo imali ovako povoljne vremenske prilike za post i ibadete – umjerenu temperaturu i duljinu dana, pa je možda i to jedan od faktora usljed kojih su ovoga ramazana džamije bile punije negoli ranije, što se naročito osjetilo na noćnom namazu u posljednjoj trećini ramazana, u ponoćnom vremenu. Nadamo se da je to, uz još neke egzaktne pokazatelje, pouzdan znak duhovnog oporavka bošnjačkog naroda i da će iz toga u skoroj budućnosti proizići i dobri rezultati, koji će se pozitivno odraziti na cjelokupnu društvenu zbilju naše zemlje i na sve ljude u njoj.
U svijetu se, očigledno, događaju krupne promjene. Dosadašnji koncept civilizacije, čini se, urušava se i posustaje u svome hodu; gubi pogonsku energiju, a time i svoju inovativnost i privlačnost. Ili će se, dakle, iznutra obnoviti i ispuniti smislom, ili će biti potisnut i odbačen. Sve je izglednije da se neće održati još dugo i da će biti zamijenjen nekim drugim, drukčijim konceptom koji će inaugurirati neko drugi, vitalniji, kreativniji, s drukčijom orijentacijom.
U kakvom stanju muslimani u svijetu dočekuju nadolazeće promjene i prestrojavanja u njima?
Neki pokazatelji govore o tome da je svijest o nadolazećem preustroju prisutna i kod njih, dok drugi pokazatelji ukazuju upravo na odsustvo te svijesti. Aktuelni i žalosni sukobi i obračuni unutar oružanih snaga Sudana vjerna je slika toga. Moguće je da je posrijedi tek prolazna zbunjenost i zatečenost, izolirani ostatak prošlog vremena. Kako god bilo, islamski svijet, sasvim sigurno, neće se dobro pozicionirati u nadolazećim transformacijama ukoliko u sebi ne oživi svijest o svojoj pripadnosti i ne oživotvori vrijednosti svoje kulture, te ne uvaži njena eshatološka ishodišta.
Ne znamo koliko će potrajati ova “prijelazna faza”, no nadamo se da će se – ako je doista došlo to vrijeme, najavljeno u našim tradicijskim izvorima ‒ sve odvijati u miru, bez većih destrukcijskih događanja, bez razaranja, ubijanja, proganjanja i gladi; i da će muslimani u svijetu u međuvremenu obnoviti svoj duh, pročistiti se i osloboditi pozitivnu energiju u sebi koja će ih pokrenuti naprijed, zbližiti ih jedne s drugima, usmjeriti ih prema zajedničkom cilju i probuditi njihove zatomljene potencijale; jednom riječju – da će se konsolidirati i zauzeti poziciju koja im pripada.
Glasnik će nastojati pratiti te procese, akceptirati ih i dati svoj doprinos u pravcu konvergiranja s njima. Radove koji budu objavljivani na njegovim stranicama treba sagledavati i u tom svjetlu.

